Bivši američki ambasador u Bosni i Hercegovini, Michael Murphy, koji je često na meti kritika vlasti Republike Srpske zajedno s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, prvi put se oglasio nakon završetka svoje diplomatske misije u februaru ove godine.
U autorskom tekstu za “Oslobođenje”, Murphy se osvrnuo na tri decenije od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Naglasio je kako će svijet ove godine obilježiti 30 godina od sporazuma koji je okončao krvavi rat u BiH. Povodom toga, Parlamentarna skupština NATO-a održaće se upravo u Daytonu kako bi se odala počast mirovnim načelima.
Murphy ističe da iako Dejton nije savršen, dao je ključni okvir za mir i stabilnost u BiH. Danas se, kako kaže, često podcjenjuje njegov značaj i pogrešno ga se krivi za sve političke i društvene probleme koji pogađaju zemlju.
Političari su odgovorni – ne Dejton
On jasno navodi da za neuspjeh reformi, produbljivanje etničkih podjela i rasprostranjenu korupciju nisu krivi međunarodni akteri, već domaći političari koji su od 1995. godine zloupotrijebili sistem za vlastite interese.
Murphy odbacuje tvrdnju da je Dejton uzrok etničkih podjela, objašnjavajući da su BiH i ranije bile multietničke zajednice, a najveće tragedije dolazile su od političara koji su raspirivali strah i mržnju radi vlastite koristi.
Dejton kao početak, a ne kraj
Jedan od najopasnijih mitova koji, prema Murphyju, forsiraju pojedini političari iz RS-a jeste da je Dejton vrhunac državnosti BiH, umjesto temelja za daljnju izgradnju. Ti mitovi se, smatra on, koriste kako bi se prikrila vlastita nesposobnost i korupcija.
Postavlja se ključno pitanje: gdje su nestale državne pare, dok građani napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom? Bogatstvo političkih elita u oba entiteta kontrast je siromaštvu naroda i nazadovanju ekonomije.
Dejton predviđa izgradnju države
Murphy podsjeća da Dejton predviđa jačanje države – kroz članke ustava koji omogućavaju proširenje državnih nadležnosti. Oružane snage, pravosuđe i mnoge druge institucije formirane su upravo na osnovu tog sporazuma.
Zato su, tvrdi on, današnji kritičari tih reformi – koje su nekad i sami podržavali – licemjerni. Tada su bili u pravu. Danas griješe.
Evropski put traži reforme
Put ka EU zahtijeva funkcionalne institucije i poštivanje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Murphy podsjeća na slučaj Sejdić-Finci, koji domaće vlasti i dalje ignorišu. Međunarodna zajednica ne može sama mijenjati ustav – to moraju domaći političari, a oni, kako kaže, nisu pokazali ni volju ni iskrenost.
Ideje o stvaranju trećeg entiteta kroz „federalizaciju“ naziva maskiranim pokušajem povratka ratnih ciljeva, koje je međunarodni sud već osudio kao dio zločinačkog poduhvata. Takve ideje nisu proevropske, već opasne.
Rješenja moraju doći iz BiH
Murphy poručuje da se politička stvarnost može promijeniti – ali samo uz hrabre lidere, spremne na kompromis i rizik. Promjene neće doći iz Washingtona ili Brisela, već iznutra, uz podršku građana.
Reforme, posebno ustavne, dešavaće se postepeno, kroz proces pristupanja EU. Ekstremizam bilo koje vrste vodi u destrukciju.
BiH pred najvećom krizom od rata
Danas, tvrdi Murphy, BiH se suočava s najvećom egzistencijalnom prijetnjom od završetka rata. Vladajuća struktura u Republici Srpskoj radi na urušavanju Dejtonskog sporazuma, čime direktno ugrožava budućnost države. Bez Dejtona – nema BiH, a bez BiH – nema evropskog puta.
Dodikova višegodišnja kampanja podmetanja, obmana i pokušaja pravnog razmontiranja države dostiže vrhunac. Njegov plan, obavijen lažnim patriotizmom, cilja uništenje BiH kao jedinstvene države.
Fazon.info
